O životu ovog kraja prije više stotina tisuća godina, kada su valovi Panonskog mora udarali u ondašnje obale, i danas svjedoči novljanski Ogrc. Ta okamina izumrle vrste puža Viviparus, danas na suhome, u brazdama slavonskih njiva, postala je jedan od neizostavnih simbola ovog malog grada.

U povijesti koju pamte nama dostupni spisi, postanak i razvoj Novske pratimo od 1334. godine. Te je godine Novska prvi put spomenuta u popisu župa Zagrebačke biskupije kao Item sancti Demetrii de Belina. Do provale Turaka u ovaj dio Slavonije, Novska je bila u posjedu plemića Svetačkih. Više od stoljeća i pol, do kraja 17. stoljeća, bila je u sastavu Osmanskog Carstva. Oslobađanjem Slavonije od Turaka i Novska se ponovno vraća pod vlast Habsburgovaca. 1769. godine izgradnjom Krajiške ceste i preseljenjem stanovništva na cestu, carica Marija Terezija i u Novskoj je ostavila svoj pečat urbanog razvoja.

Druga polovina 18. stoljeća donijela je organizirano školstvo čime je započeo, uz gospodarski, kulturni i društveni razvoj. Krajem 19. stoljeća i izgradnjom željezničke pruge, prvo od Siska do Novske, a nešto kasnije i od Novske do Dugog Sela, Novska postaje važno željezničko čvorište te doživljava značajan gospodarski rast i veliki porast stanovništva.

Osnovano je Čitaoničko društvo, brojne udruge, kulturno-umjetničko društvo „Šubić“, vatrogasne postrojbe, gradi se hotel… Novska dobiva obrise grada.

Iz muzejske zbirke Sajko: